SPOMENIK LJUBAVI MARIJI I IVANU KOZARCU

PRI─îA O LJUBAVI . . . 

Ivan Kozarac rodio se 1885., a njegova velika i nepre┼żaljena ljubav Marija, rodila se godinu dana kasnije. Stanovali su oboje na Krnjašu, poznavali se od malih nogu i povremeno se dru┼żili, igrali. Oboje su završili osnovnu školu, a Ivan je krenuo u gimnaziju, završio prvi razred (danas je to peti razred osnovne škole), a drugi nije završio. Kao trinaestogodišnjak po─Źinje raditi kao pisarni─Źki vje┼żbenik u Kotarskom sudu, a sa petnaest godina radi u odvjetni─Źkom uredu. U osamnaestoj godini  obolijeva od tada neizlje─Źive sušice.

Veza izme─Ĺu dvoje mladih po─Źela se rasplamsavati od malena. Kirbaji su bili rijetki trenuci kad su mogli biti zajedno. Sa─Źuvane su dvije ─Źaše, Ivanov kirbajski poklon Mariji. 

 Kao bliski ro─Ĺaci, veza nije bila po┼żeljna, pogotovo  što on, kao suši─Źavi ro─Ĺak, siromašni pisar i pjesnik nije bio dobra partija za ┼żenidbu. Zato su Mariju udali 1906. za Franju Guttmana s kojim je imala tri k─çeri.

 Pokušao je svoju Mariju nekako preboljeti, napisao je zbirku pjesama, ali nije smio posvetiti Mariji ve─ç izmišljenoj Vesni. Marija je bila i ostala nepre┼żaljena ljubav.

Godinu dana prije smrti 1910., objavio je pjesmu Milovo sam garave i plave koja je bila posve─çena njegovoj MarijiDa joj nebi pravio problema, pjesmu je potpisao pseudonimom Vanja Kosan.  Ništa to nije pomoglo, jer su u Vinkovcima znali odmah da je cura draga iz sokaka moga ustvari Marija. 

 

 Knji┼żevnik Ivan Kozarac za svoga kratkoga ┼żivota napisao je ponajbolji roman hrvatske moderne – ─Éuka Begovi─ç, napisao je puno pripovjedaka i pjesama, ali najpopularnija je Milovo sam. U njoj je opjevao svoju jedinu i nikad pre┼żaljenu ljubav – Mariju Kozarac, koju su udali za drugoga. Pjesmu je uglazbio Ivan Tijardovi─ç.

Knji┼żevnici, ponajbolja imena hrvatske knji┼żevnosti, o Ivanu Kozarcu rekli su:

Siroma... Pokojni Kozarac bijaše pravi grani─Źar i pravi Šokac. Lijep kao snaša, bolestan kao Slavonija koja u njem izgubi najboljeg svog pisca budu─çnosti!

                                                                                  Antun Gustav Matoš

 

Plebejac pu─Źanin koji je svojim darom nadmašio sve one aristokrate i ekscelencije hrvatske knji┼żevnosti poput Ma┼żurani─ça, Šenoe, Vojnovi─ça, Mileti─ça, Domjani─ça i Gjalskoga.

Novak i Leskovar, pu─Źki u─Źitelji, sankilot Matoš i kaplar Kozarac mla─Ĺi, od kojih svaki posebno više vrijedi nego oni svi naprijed spomenuti zajedno na desetu potenciju.

Miroslav Krle┼ża

 

Treba biti punokrvan ─Źovjek, da se mo┼że dati „┼żivot od komada“, a to je Ivan Kozarac bio u pravom smislu. Njegovo ─Źitavo bi─çe, njegova krv i njegovo srce vrištilo je protiv mlakosti i mraka, i dok bude ovakvih pisaca, bit ─çe naše knji┼żevne budu─çnosti, prekretnica, novosti i napretka. Dok bude takvih upornika i vatrenih govornika, bit ─çe poštene i sna┼żne i slobodne Hrvatske.

Pisanje Ivana Kozarca mo┼żemo zaista doslovno nazvati pisanjem krvlju što se puši iz svih njegovih re─Źenica, lomi na svakoj stranici, šiklja iz svakog uzvika, crna, gusta, vru─ça kao lava.

Temperament! Prva rije─Ź koja nam se silovito name─çe uz ime Ivana Kozarca.

Ivan Goran Kova─Źi─ç

 

                Vinkova─Źki šoka─Źki rodovi pokrenuli su akciju za podizanje spomenika ljubavi Marije i Ivana Kozarca. Pridru┼żite se našoj akciji. Uplatite svoj prilog na posebni broj ra─Źuna kod Privredne banke Zagreb HR7623400091510722742. Kuna do kune – spomenik.